Metoda disipacije toplote odnosi se na glavni način na koji radijator raspisuje toplinu. U termodinamici, rasipanje topline je prijenos topline, a postoje tri glavna načina prijenosa topline: provođenje, konvekcija i zračenje. Prijenos energije kroz sama o sebi ili kada materiji dođe u kontakt s materijom naziva se toplinska provodljivost, što je najčešći oblik prijenosa topline. Na primjer, direktan kontakt između baze hladnjaka CPU-a i CPU-a za uklanjanje topline pripada toplotnom provođenju. Toplinska konvencija odnosi se na način na koji tekuća tekućina (plin ili tekućina) prenosi toplinu duž tropskog staze. U sustavu rashladnog sistema računarskog sloja, najčešće korištena metoda je "prisilna toplotna konvekcija", gdje hladni ventilator pokreće protok plina. Termičko zračenje odnosi se na prijenos topline zračenjem, a najčešće je biti solarno zračenje. Ova tri metoda disipacije topline nisu izolirana, a u svakodnevnom prijenosu topline svi se pojavljuju istovremeno i rade zajedno.
U stvari, gotovo sve vrste radijatora koristit će gornju tri metode prijenosa topline istovremeno, s različitim naglaskom. Na primjer, u običnom toplotnom sudoperu CPU-a, toplotni sudoper je u izravnom kontaktu sa površinom CPU-a, a toplina na površini CPU-a prenosi se na CPU hladnjak kroz termičko provođenje; Ventilator za hlađenje generira protok zraka i nosi toplinu na površini hladnjaka CPU-a kroz toplotnu konvekciju; Protok zraka unutar šasije nosi se i termičkim konvekcijom, što odvlači toplinu iz zraka oko hladnjaka CPU-a dok ne dosegne vanjsku stranu šasije; Istovremeno, svi dijelovi sa visokim temperaturama emitirat će termičko zračenje u okolne dijelove sa niskim temperaturama.
Efikasnost rasipanja topline povezana je sa parametrima kao što su toplinska provodljivost materijala radijatora, toplinski kapacitet radijatorskog materijala i medija za disipaciju topline i efikasnog područja rasipanja radijatora.
Prema načinu na koji se toplina odvozi od radijatora, može se podijeliti na aktivnu rasipanje topline i pasivne rasipanje topline. Prvi je najčešće hlađeni radijator, dok je potonje obično radijatorske peraje. Daljnje podjele metoda disipacije topline može se podijeliti u hlađenje zraka, toplotnu cijev, hlađenje tečnosti, hlađenje poluvodiča, hlađenje kompresora i tako dalje.
Hlađenje zraka je najčešća i vrlo jednostavna metoda, koja je za korištenje ventilatora za uklanjanje topline koju je apsorbirao radijator. Ima prednosti relativno niske cijene i jednostavne instalacije, ali vrlo je ovisan o okolišu, poput porasta i overklokinja visoke temperature, što će u velikoj mjeri utjecati na njegovu performanse disipacije topline.
Toplotna cijev je vrsta elementa prijenosa topline s izuzetno visokom toplotnom provodljivošću. Transferi prenosi toplinu kroz isparavanje i kondenzaciju tečnosti unutar potpuno zatvorene vakuumske cijevi. Koristi principe tekućine poput kapilarne usisavanje za postizanje efekta hlađenja slično onom hladnjača kompresora. Izmjenjivač topline koji se sastoji od toplinskih cijevi ima niz prednosti kao što je izuzetno visoka toplotna provodljivost, dobra izotermna svojstva, podesivi prenosni prostor za prijevoz topline na vrućim i hladnim stranama, i temperaturnom dijelu. Također ima visoku efikasnost prijenosa topline, kompaktne strukture i otpornost na nisku tekućinu. Zbog jedinstvenih karakteristika prenosa topline, temperatura zida cijevi može se kontrolirati kako bi se izbjegla korozija tačke rose.
Tečno hlađenje je upotreba tekućine da biste silovilno cirkulirali i uklonili toplinu od radijatora ispod pogona pumpe. U usporedbi s hlađenjem zraka, ima prednosti tihosti, stabilnog hlađenja i manje ovisnosti o okolišu. Ali cijene toplinskih cijevi i tekućih hlađenja su relativno visoke, a ugradnja je također relativno složenija.
Prilikom odabira radijatora možete odabrati prema vašim stvarnim potrebama i ekonomskim uvjetima, a princip je da je dovoljan.
Metoda rasipanja topline radijatora
Jan 05, 2025
Ostavi poruku
